Pismo dobročiniteljima sa Salomonskih Otoka

WP_20150405_033
Objavljeno: 08.04.2015. u kategoriji: Novosti

Dragi prijatelji misija i dobrotvori naših dragih „čokoladnih“!

 

Škola je već u tijeku. Za pojedinu djecu još tražimo mjesto. Djeca koja nisu imala novac za upisninu nismo upisali.

Hvala Bogu i našim dragim sestrama koje nam pomažu riješiti taj problem, a napose hvala Vama koji pomažete sestrama da bi one nama pomogle. Mnoge suze su otrte i vraćen osmijeh na žalosna lica onih koji mogu ići u školu,  iako ih poslije čeka neizvjesnost – što dalje?  

               Ovo je priča jednog dječaka. Došao je u ambulantu i kaže da je bolestan, srce ga steže, slabo diše, bol u prsima, noću ne spava, boli ga glava… Nakon svih pitanja i odgovora što bi to moglo biti, pitam ga: „Oprosti, imaš li neke probleme u obitelji? Što je sa školom, jesi li se upisao?“ „Obitelj, nije u redu. Nemam roditelje, živim s bratom koji sad ima puno djece i ja moram puno raditi. Sve sam radio da zaradim za upis u školu. Kad sam pošao u školu nije mi dao novac za upisninu. Razumijem ga, ima puno djece, treba ih hraniti. Sad su veći i oni trebaju u školu. Sad bih ja trebao biti u vrtu, piliti daske, brati kokos i dr. Ravnatelj me  vratio i nisam se upisao. Zato sam žalostan.“ Oči proplakaše, srce tužno, oborio glavu i jeca. „Ne plači, idi u školu i reci ravnatelju da će za koji dan doći sestra i platiti upisninu. Pokušat ću ga nazvati na mobitel i reći za situaciju. Tebi ne treba lijek. Idi hrabro! Bit će sve riješeno uz Božju pomoć i pomoć dobročinitelja.“ Dadnem mu Panadol i Ranitidine. Uz to mu dadnem Čudotvornu medaljicu: „Moli se i bit će sve riješeno.“

Vjerujem u Božju providnost, Bezgrješnu, dobrotu svih vas, u srca koja nisu zatvorena za potrebe drugih, vas koji znate biti Šimuni i drugima pomoći nositi križ, zatim hrabre Veronike koje otiru suze sa zaplakanog lica i tješe žalosna srca. Došao se zahvaliti i ide u školu. Obećao je moliti za dobročinitelja.

Ima toliko tužnih životopisa. Dva dečka su kod nas tri mjeseca radili da zarade za školu. Bili su vrijedni kao mravi. Nosili pržinu, miješali cement, zidali, pravili krov od lišća. Izgradili smo domaću kuhinju. Tolikom su ljubavlju radili da me je bilo sram tih mladića koji su pauzirali jer nisu imali novaca za školu. Bogu hvala, već su se upisali!

Ovim putem pozdravljam sve dobrotvore i prijatelje misija! Ujedno zahvaljujem na pomoći. Uz vašu pomoć je u srednju školu upisano 510 učenika. Osnovna škola još nije gotova. U tijeku je i bit će ih sigurno više od 200 učenika, već ih ima 60.  

Svima velika hvala! U našim ste svakodnevnim molitvama i žrtvama, kao i vaši mali „čokoladni“ štićenici. Bez vas ne možemo. Dobri Bog neka blagoslovi zajednički rad i djelovanje. Svako dobro i pozdrav sa Pacifika

Sestre iz Bume, napose s. Marta

 

P. S. Vjerujem da ćete razumjeti bude li nedostajao koji podatak ili fotografija. Često mi je problem u tehnici. Računalo me izdalo, radi samo kada ima struje, a to je navečer od 7 do 10 sati. Tada se žurim da što više napravim. Javite, rado ću pogrešku ispraviti. Hvala na razumijevanju! Svima želim Sretan Uskrs! Neka Vam Uskrsli bude snaga i jakost, učvrsti Vašu vjeru i usavrši ljubav.

 s. M. Augustina, Marta Nikolić