PUČKE MISIJE VINKOVSKE OBITELJI U PARAGVAJU

P1020056
Objavljeno: 27.02.2014. u kategoriji: Novosti

Vinkovska obitelj koju čine Kćeri kršćanske ljubavi, svećenici lazaristi, bogoslovi, volonteri laici, mladi Marijanske vinkovske mladeži i Sestre milosrdnice, svake godine organiziraju i sudjeluju na popularnim misijama u dalekim mjestima gdje nema svećenika.

Ove godine pedeset misionara podijeljeni u grupe po četiri osobe kako bi mogli svojim djelovanjem obuhvatiti trinaest sela. Za taj misijski pohod pripremali smo se nekoliko mjeseci duhovnim obnovama. Određeni tim pripremao je teme prema aktualnim lokalnim potrebama te se o istima nako što su bile predstavljene razmatralo kroz molitvu. 

Kako izlgeda jedan dan u misijskom pohodu? Svaki dan  ustajali smo u pet sati ujutro, imali smo zajedničku molitvu i razmatranje u improviziranoj kapelici u kući. Nakon doručka, brzo smo se opremili s misijonarskim oružjem i odmah krenuli pješice u posjete obiteljima od kuće do kuće. Neka mjesta su teško dostupna i izolirana,  no svugdje nas je pratio zeleni okoliš i prekrasan krajolik. Poput apostola u evanđelju i mi smo nosili štapove sa sobom koji su nam putem bili od velike pomoći. U svakoj obitelji, nakon pozdrava s njima smo podijelili  Riječ Božju te se nekoliko trenutaka zadržali u razmišljanju i razgovoru o evanđelju, tada bi ljudi počeli govoriti u povjerenju o svojoj stvarnosti i svojim teškoćama. Bilo nam je tako lijepo slušali ih. Žive u velikom materijalnom siromaštvu a obogatili su nas svojom jednostavnošću, mudrošću, zahvalnošću Bogu i Njegovoj providnosti.

U tim posjetima naišli smo na obitelji gdje parovi već godinama žive zajedno no nisu sklopili sakramenat ženidbe. U razgovoru nastojali smo ih potaknuti da to učine te im omogućimo kratku pripremu za vjenčanje. Za one koji to prihvate organizira se dan zajeničkog vjenčanja, to doista bude veliki i radostan događaj za sve. 

Tijekom naših posjeta obiteljima pozivamo ih na razne susrete i događanja koje organiziramo u poslijepodnevnim i večernjim satima. 

Prijepodnevne sate provodili smo posjećujući obitelji a u poslijepodnevnim satima imali smo kateheze za djecu, mlade i odrasle u različitim terminima. Dan bi završili večernjim klanjanjem  u 20.00 sati gdje su svi problemi, tjeskobe, bolovi, potrebe i bolesti postali molitvom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Neka Božja milost po zasijanom sjemenu urodi dobrim plodom u svim tim selima. 

SVJEDOČNASTVA: 

“Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Mc 16,15)

Za mene je čast i privilegija biti misionarka Isusa Krista … misije su blagoslov u mom životu, jer su mi pomogle da cijenim što imam u životu, a ujedno su i prilika da sve što sam naučila u svojoj zajednici, to jest ljubav, poniznost, jednostavnost, blagost i nadasve plodovi molitvenog života primijenim u misijskom radu s ljudima kojima me Bog šalje. 

Ova mi je druga godina da sudjelovam u ljetnim misijama Vinkovske obitelji. Prvi puta bila sam prošle godine u siječnju, krenula sam u misije s potpuno drugačijim očekivanjima, bila sam uvjerena da ću imati prilike puno toga dati drugima, ali bilo je upravo suprotno, u misijama sam primila puno više od onog što sam mogla dati.  Upoznalasam mnoge dobre ljude, pogotovo druge misionare i misionarke, nebrojene siromahe, ne samo materijalno siromašne već i duhom siromašne. Vinkov misionar poslan je utažiti žeđ Božjeg naroda, kao što je Papa Franjo rekao: “Siromasi su glavni primatelji Evanđelja. Moramo reći otvoreno da postoji neodvojiva veza između vjere i siromašnih. Nemojmo ih ostaviti same”. To je iskustvo koje sam imala u tijekom ovih misijkih pohoda, podijeliti svoj život sa siromašnima, ljubiti kao je Isus ljubio te donijeti Radosnu vijesti. Poći u misiji iziskuje ostaviti obitelj, prijatelje, odreći se uobičajene udobnosti i bezbrižnosti, no ovo iskustvo bilo mi je dragocijeno za cijeli život. Unatoč teškim trenucima kada sam iskusila što znači oskudijevati te kroz razne teške situacije, ni u jednom trenutku nisam pomislila na odustajanje, unturanja snaga koja nas nosi u svakom novom danu dar je Duha Svetoga koji djeluje u nama. Najviše me oduševljavalo što sam kao misionarka doista oruđe u Božjim rukama, to mi je toliko predivno da Bog djeluje preko mene i da ja sve što činim činim po Njemu i za Njega.   

U raznim situacijama mogli smo osjetiti da je to uistinu bio Isus, koji nas je pozvao i poslao u ove misije, veliko je veselje vidjeti ljude da se opet smiju, ljudi koji su živjeli u tjeskobi, bez vjere i sada se ponovno uzdaju u Gospodinu. Imali smo milost susresti i ljude čvrste vjere koji se u svemu uzdaju u Boga te su i nama bili primjer. Misije su veliki blagoslov u mom životu. Hvala ti Gospodine što si me pozvao u tvoju Vinkovska Obitelj, hvala ti što dopuštaš i nama mladima da budemo dionici takvog prekrasnog služenja. 

Librada Avalos

SVJEDOČANSTVO 2.:

“Duh Gospodnji na meni je…On me posla blagovjesnikom biti siromasima” Lk. 4, 18

Ja sam Mónica Mabel Samaniego Mendoza, imam 21 godinu, živim u jednom selu koje se

zove San José de los Arroyos u Paragvaju. Studiram poslovnu administraciju sada sam na četvrtoj godini studija. 

Samo govoriti o misijama u meni budi veliko oduševljenje iako je ovo tek moje drugo iskustvo, no bit usta samog Isusa Krista, upaliti svjetlo u tami, donijeti riječ ohrabrenja i nade bližnjemu je nešto posebno i uživam o tome.

U našoj domovini nebrojena su mjesta gdje se može naviještati evanđelje Isusa Krista. Ja sam bila u jednom malom selu imenom Sapucai, ovdje su ljudi jako ljubazni i otvoreni. Tijekom naših misija više sam radila s djecom, kroz igru i pjesmu govorila sam im o Isusu. Ljudi su žedni Boga, žele naučiti više i  o čovjeku-Bogu koji nas je svojim životom otkupio. U svakodnevnim posjetima obiteljima, susretali smo konkretnu stvarnost, trpljenja i križa, koji svaka obitelj, svaka osoba trajno nosi sa sobom. U tim prilikama osjetili smo, vidjeli i dotaknuli tolike potrebe, koje su nas duboko ganule ali smo bili zahvalni što možemo s njima podijeliti Isusovu radosti i što smo poslani upravo tamo gdje smo mogli podijeliti  barem malo od tolikih darova kojie smo primili.

Isus doista otvara vrata kad hodamo na njegovo ime. On je pripremio put svom narodu da bude otvoren primiti Njegovu riječ. Kao misionari posijali smo sjeme Riječi Božje. Sijati, to je naša dužnost, bez obzira na vrstu zemljišta koje je pred nama.

Na kraju, zahvaljujem dragom Bogu koji me je izabrao i dao mi priliku da budem misionarka, gdje god me zove ići ću da objavim Njegovo ime, Njegova riječ i Njegov nauk. Po milosti Duha Svetoga koji nas nadahnjuje govoriti i činiti i uz zagovor naše Majke Marije hodim u odvažnosti i ne bojim se. 

Molimo Gospodina da pošalje još misonara kako bi Njegova svjetlost rasvjetila svu tamu ovoga svijeta i Njegova ljubav dotakla srce svakog čovjeka. 

“O, Marijo bez grijeha začeta. Moli za nas koji se tebe utječemo”

Mónica Mabel Samaniego Mendoza