Sveti Vinko nas zove u misije nove! – Misijski dan

10647210_10152349901819212_5331705648759122093_n
Objavljeno: 23.09.2014. u kategoriji: Novosti, Projekti

“Naš je poziv da idemo, ne u jednu župu, i ne samo u jednu biskupiju, nego po svoj zemlji; i što da činimo? Da ražarimo srca ljudska i oduševimo ih da čine ono što je činio Sin Božji … Nije mi dovoljno ljubiti Boga ako ga i moj bližnji ne ljubi.” Sv. Vinko Paulski

 

Nadahnute životom i djelom sv. Vinka Paulskoga sestre milosrdnice organizirale su treći po redu Misijski dan Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga pod geslom „Sveti Vinko nas zove u misije nove!“. Misijski dan održan je u Marijinom Dvoru u Lužnici 21. rujna 2014. godine kao cjelodnevno događanje kroz bogate duhovne, kreativne i kulturne sadržaje.

Mi sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog nastojale smo se, u zajedničkoj molitvi i druženju s prijateljima, suradnicima i dobročiniteljima, prisjetiti svojih korijena i svojih izvora u sv. Vinku Paulskom te crpiti iz neizmjernog bogatstva Vinkova života i naslijeđa. Napose smo se sjetili naših sestara u misijama, za njih i njihove potrebe iskreno molili. Pripremili smo i dobrotvorni prodajni sajam, gdje su sestre iz svih naših provincija sa svojim suradnicima doprinijele raznim rukotvorinama i brojnim domaćim kulinarskim proizvodima, kako bismo prikupili sredstva za potrebe misija te materijalnim prilozima podržali naše sestre misionarke.

Susret smo započeli Euharistijskim slavljem kako bismo iskazali zahvalnost dragom Bogu za sve primljene milosti i molili ga da i dalje prati naša misijska djela.

Misno slavlje predvodio je don Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH. U svojoj propovijedi na temelju svetopisamskih tekstova XXV. nedjelje kroz godinu, propovjednik nas je pozvao na neprestano traženje Boga. Podsjetio nas je da je sv. Vinko susreo siromahe u Kristu i Krista u siromasima. Sv. Vinko je našao Boga. Radi toga je misao sv. Vinka išla prema nutarnjim i vanjskim misijama. Pošao je od siromaha vlastite domovine i stigao do siromaha u susjednim zemljama pa sve do Tunisa, Alžira, Madagaskara. Nije se dao zbuniti poteškoćama, pa ni smrću svoje braće i sestara misionara i misionarki. Jednostavno je išao dalje, vođen bezgraničnom ljubavlju Krista, prvog misionara i Dobrog Pastira, naglasio je don Ivan. To isto djelo nastavljaju sestre milosrdnice u siromašnim i misijskim krajevima domovine, Europe i svijeta. Nadahnute Kristovim evanđeljem i svojim redovničkim pravilima pronose svijetom Krista koji se veliča njihovim služenjem.

Don Ivan je naglasio da kao narod s višestoljetnim iskustvom katoličke vjere možemo pasti u nevolju pa i u napast da se zatvorimo u sebe i svoje potrebe. Da nam oko postane zavidno poput oka onih prvih djelatnika koji su, prema evanđeoskom izviješću, došli u vinograd, u kojima se pojavila zavist kada su se počeli uspoređivati s drugima. Brzo su zaboravili radost zbog nađena posla. Iako su dobili pravednu nadoknadu, prema pogodbi, nisu mogli prihvatiti dobrotu i milosrđe Domaćina koji je želio da svi nadničari nađu mjesto u njegovu vinogradu i da svi dobiju nagradu za svoja djela. Naša kršćanska ljubav i vjernička zauzetost za spasenje sviju mora prelaziti granice rodnoga kraja i naroda. Izjavom „I ovdje su misije“ zatvaramo se u sebe i dopuštamo da nas obuzme zavist i poganstvo koje sve više vlada ne samo Europom nego i našim selima i gradovima, dok u poganskim krajevima cvjeta kršćanstvo. Posebno je pozvao mlade da ne lutaju u vjerskomu neznanju nego da zavire u kovčeg svoje vjere, da upoznaju te divne sadržaje koji su nam darovani na dan krštenja. Upoznavši to neizmjerno bogatstvo zasigurno ne će nedostajati radosti i sreće na putu života koji ih vodi do susreta s Bogom u vječnosti. 

Program smo nastavili predstavljanjem prisutnih sestara iz naših misija i njihova djelovanja. Tako su s. M. Lujan Daspett i s. M. Gloria Britez predstavile svoj rad u Argentini u raznim školskim kolegijima te školama za najsiromašniju djecu, u bolnicama i ambulantama gdje također šire milosrdnu Vinkovu ljubav i pučke misije u najsiromašnijim predjelima na sjeveru Argentine u mjestu Corrientes gdje sestre također imaju školu te odlaze i u pastoralne pohode za vrijeme svojih godišnjih odmora kada su slobodne od svojih redovnih dužnosti. U Argentini sestre djeluju od 1932. godine kada su prve sestre milosrdnice iz Hrvatske stigle na Dock Sud, predgrađe Buenos Airesa, kako bi započele svoje djelovanje. Danas sestre djeluju od najjužnijeg dijela Argentine, Ognjene zemlje do najsjevernijih dijelova te zemlje. Sestre su pripremile i tradicionalni kruh chipa (ćipa) od brašna manjoke, koji slovi i kao kruh siromašnih, a tradicionalno se blaguje na Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu kao jedino jelo tih dana. Sestre su u tradicionalnim nošnjama otplesale ples zvan „Chipedita“ (ćipedita) koji prikazuje ženu koja prodaje chipe na ulici prolaznicima ne bi li zaradila za prehranjivanje obitelji. U tomu im se pridružila i s. Teresita Aguilar Samudio, vrhovna savjetnica naše Družbe, porijeklom iz Paragvaja, koja je izabrana u vrhovno vijeće prije tri godine te od tada živi i radi u Hrvatskoj u našoj Kući Matici.

Djelovanje sestara u Bugarskoj predstavila je s. M. Božena Novoselec kroz kratku prezentaciju naglašavajući rad sa siromašnim djevojkama i ovisnicima te velikim duhovnim potrebama toga naroda. Sestru M. Boženu dopratila je grupa mladih iz župe Oreš gdje su donedavno djelovale naše sestre.

U poslijepodnevnim satima održao se dobrotvorni sajam na kojem su sudjelovale razne udruge, župne zajednice i samostanske zajednice naših sestara. Sestre iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i iz Klagenfurta u Austriji sa svojim suradnicima pripremale su bogatu i raznovrsnu ponudu za dobrotvornu prodaju u kojoj je sav prihod namijenjen misijama Družbe sestara milosrdnica, našim sestrama misionarkama na Salomonskim Otocima, Paragvaju i u Bugarskoj.

Uz sajam održavale su se i kreativne radionice izrade misijskih krunica od užeta i izrade misijskih krunica narukvica na žici. Tu je bila i radionica Quellinga izrade cvijeća iz sitnih papirnih trakica te glazbeno plesna radionica u kojoj su nas mladi iz Bugarske učili svojim tradicionalnim plesovima poput Dunavskog i Daječeva kola. Za najmlađe održavale su se igre natjecateljskog karaktera s prigodnim nagradama za pobjednike. U podrumskoj dvorani dvorca Lužnica u isto vrijeme prikazivao se film o životu i djelu sv. Vinka Paulskoga te je tako u bogatoj ponudi sadržaja svatko mogao pronaći nešto za sebe.

Program je okrunjen koncertom u kojem su nastupili razni zborovi i skupine pod dirigentskim palicama sestara milosrdnica. Nastupili su: Djeca župe sv. Vida, Brdovec pod vodstvom s. M. Antonije Krijan; Djeca Župe Srca Isusova, Visoka, pod vodstvom s. M. Krune Grgat; Skupina „Lujza Kozinović“ iz Žepča, BiH, pod vodstvom s. M. Blanke Jeličić, Djeca Župe Uznesenja BDM, Zlatar, pod vodstvom s. M. Rahele Dolovski; Sestre novakinje, postulantice i kandidatice, pod vodstvom s. M. Zrinke Lončar; Muški zbor Župe Bezgrješnog Začeća BDM, Nova Gradiška, pod vodstvom s. Blanke Podoreški; Sestre milosrdnice, pod vodstvom s. M. Rahele Dolovski; Mladi iz Bugarske, pod vodstvom s. M. Božene Novoselec. Program je priveden kraju meditacijom „Duša i Tijelo“ gosp. Miroslava Radića iz Rijeke nakon koje je zahvalnu riječ svim sudionicima programa, svim prijateljima i dobročiniteljima misija uputila s. Miroslava Bradica, vrhovna glavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.

Družba sestara milosrdnica, iz godine u godinu, sve više se otvara misijama te se upravo na ovom Misijskom danu, koji organiziramo svake godine, mogu vidjeti promjene u srcima mnogih koji se oduševljeno odazivaju misijskomu pozivu. Plodovi ovog zajedništva nastavljaju se tijekom cijele godine kroz razne aktivnosti i događaje koje sestre milosrdnice priređuju na župama i u zajednicama gdje djeluju. Bogu smo zahvalni na prekrasnom danu i svim milostima koje nam je darovao. Uz Božju pomoć nastavljamo s gorljivim molitvama za naše misionare i misionarke, za njihove potrebe, za sve prijatelje misija i za nova misijska zvanja. I ovom prigodom zahvaljujemo svima koji nas prate, duhovnom ili materijalnom potporom.